Maja je frendica iz kvarta, ali relativno odnedavno, od kad ima malog Noela (2), često je u avionu jer se odselila s familijom u Stockholm. Svako malo, Noel u avionu, Noel na aerodromu, konstantno na putu. Pa, kako je to? Svaka mama zna da je dijete, a kamoli bebu, nerijetko dosta komplicirano hendlati iz dana u dan i kod kuće, a kamoli na avionu i po aerodromima…
Najviše bi mi, pretpostavljam, nedostajala ta rutina od jutra do mraka jer svi znamo da bebe vole biti okružene poznatim stvarima, a i mirisima. Stoga, smatram da Maja ima super savjete – kako putovati avionom, s bebom ili malim djetetom i na što sve obratiti pažnju? Evo što mi je ispričala.
Noel i Maja
Putovanje avionom s klincem može biti prava mala noćna mora, a u drugu ruku može biti super zanimljivo iskustvo s mini prijateljem.
Ja i moj maleni putujemo sami, često, jer eto tako nam se posložilo (ne nisu egzotične destinacije iako bismo to voljeli!) - priča Maja.
Moram napomenuti da je svako dijete individualac i u ovom tekstu pričam vlastita iskustva i savjete ukoliko netko ima sličnu personu kao što je moj Noel.
Putovati zajedno nam je zabavno i naporno, ali mi to odradimo hrabro i što jednostavnije. Ok malo te opali po novčaniku pa moliš Boga da prespava djutić, što kod mene nije slučaj.
Uvijek se pripremimo doma, bar mislim da sam se uvijek pripremila, iako uvijek nešto posebno padne na pamet u autu.
Najbitnija stvar je ne trpati se hranom za dijete, ionako nećete proći kroz kontrolu s njom. Uzmite djetetovu torbu i u nju stavite samo prijeko potrebne stvari, pelene, flašica, ili bočica za vodu, duda ili ne, ovisi koliko je dijete staro. Ja ponesem rezervnu dudicu u torbi jer ju je nemalo puta posijao po putu. Mi imamo i našu dekicu uvijek sa sobom, jer to je utjeha!
Kolica su nam od velike pomoći ako idu do vrata od aviona jer onda na njih objesim sve živo i neživo dok lunjam po aerodromu.
Na kontroli naravno po običaju ide ono najgore, bar meni, vadi bebu iz kolica (OK više nije beba, sad ima velike dvije!) vadi sve iz kolica, svaka torba posebno na pregled, a Bogu hvala ja ih uvijek imam više od dopuštenog jer zaista trebam stati na loptu. Uvijek me gledaju u čudu ili me možda žale, mislim da im nije jasno što će mi sve to, nije ni meni jasno… Super je ako je malac budan dok se sve to prolazi. Noel je dosta prijateljski raspoložen pa mu nije problem da ga pridrži netko od securityja tokom prelaska i pregleda.
I tako, prođemo i to, stižemo u zonu šarenila djutića, 345 vrećica bombona, M&M kutijica s guba likovima, a unutra 3 bombona…. Ali našla sam mogućih sat vremena mira dok zujim prije ulaska u avion. Kupujem tu čudesnu stvarčicu plus još 4… jer je raširio ruke pa šta uhvati, uhvati, a zna da neću vratiti na policu jer to je taj dan, njegov dan, njegov veliki cheat day!
Obavim to, kupim mir, plus jako je bitno da Noel ima nešto za žvakati u avionu zbog tlaka, čak obavezno, bio to kreker, bombon ili nešto drugo. Njega smiruje i dudica, dok meni grickalice također olakšavaju putovanje, u avionu mi često glava želi eksplodirati od tlaka.
Kad se ukrcavamo, vadim ga iz kolica uvijek prije gatea, jer bih inače zaustavila cijelu tubu za prolaz. Pokušavamo se uvijek dogovoriti koliko možemo i zaista je genijalan, lakše je kad je veći, a i već je navikao na česta putovanja.
U avionu, ako je moguće, biram mjesto pored prozora, kako bi ometao što manje ljudi. Noel se ima običaj rastegnuti kao da je doma, jer svaki put zaspi. Usput pomaknem klimu da ne puše drito u njega.
Najbolje je odjenuti dijete u trenirku, kako bi mu bilo udobno, i pritom paziti da mu odjeća ne bude previše topla!
Kad ga ulovi nervoza ili nemir, upalimo tablet i pustim mu crtiće koje skinemo s Netflixa ili youtubea. Obavezne su i slušalice jer mislim da je krajnje nepristojno ignorirati živčanoću ili glasnu zabavu svog djeteta, iz respekta prema drugima. Ipak, ne putujemo sami. Ne sluša se svima kako Paw Patrol spašava svijet.
S presjedanjima smo svakakvi, ponekad imamo i po 10 sati čekanja! U tom slučaju – posjetimo grad u kojem jesmo. Zato je jako bitno da odjeću isplaniram prije leta, na primjer uzmemo i duge rukave i kabanicu za kolica, za svaki slučaj ako je vrijeme u tom gradu hladnije. U tom slučaju kolica zatražimo da nam dostave pred vrata od aviona, kako ih ne bismo trebali čekati (jednom smo čekali i tražili 2 sata).
Sve je stvar organizacije! Sve ostalo uvijek ako vam usfali možete kupiti na aerodromu po 200 posto većoj cijeni!
Mlijeko uvijek ponesem u bočici jer to ne planiram tražiti po aerodromu.
Da definiramo:
- organizirajte se prije puta, važno je koliko put traje, gdje su eventualna presjedanja...
- napomenite i razjasnite gdje će vas kolica čekati jer svaka aviokompanija ima svoja pravila
- uzmite rezervnu robicu, pelene, dudu, flašice ili ništa od toga ako je malac veći
- obucite ih sukladno temperaturi i sto ugodnije, na primjer traperice im nisu najugodnije za let
- uvijek imajte nešto za žvakati u avionu, uvijek, pomaže pri tlaku
- slušalice uz tablet su obavezne zbog mira ostalih putnika
- pazite na klimu jer zna biti jako jaka
- jako važno - nemojte biti nervozni jer oni sve osjete i ako osjete nervozu - nastaje kaos.
- rezervirajte mjesto do prozora, bolje malcu, bolje vama, a i gospodi do koje bi možda sjedio.... Na fotografiji ispod vidi se koliko nije sretan jer mu je mjesto do prozora oduzeto!
Organizacija je sve, neka im taj dan bude cheat day, ako to znači kupljenu tišinu na letu i osmjeh na licu. Mi ga imamo svaki put!
