Silvio Vujičić: Nocturno
Who is Elsa Fluid-That Is Well Known: Izložba u sekvencama #3
20. rujna – 20. listopada 2022.
Botanički vrt Biološkog odsjeka PMF-a, Sveučilište u Zagrebu, Trg Marka Marulića
Kustosica: Irena Bekić
U središtu Nocturna Silvia Vujičića nalazi se datura koja cvate noću, biljka (zovu je i Vražja truba) koja kroz povijest nosi mitska, ljekovita i halucinogena značenja, ali i smrtonosna svojstva. Vujičić je otrovne biljke sam uzgajao i njegovao za ovaj projekt, rukovodeći njima u zaštitnim rukavicama kako bi izbjegao trovanje. U paviljonu Botaničkog vrta gradi ambijentalnu zvučnu instalaciju koja priziva atmosferu kemijskog laboratorija ili alkemijskog kabineta iz budućnosti. Ekstrakcija otrovnih alkaloida, njihovo nanošenje, isparavanje i kratkotrajne vizualne transformacije. Sve to Vujičić fiksira fotografijom, pretvarajući nevidljive procese u opipljivu umjetničku viziju.
Što je Elsa-Fluid?
Naslov izložbenog ciklusa „Who is Elsa Fluid – That is Well Known“ referira se na gotovo zaboravljen proizvod Elsa-Fluid, farmaceutski pripravak čiji sastav nikada nije do kraja otkriven. Njegov tvorac, Eugen Viktor Feller, ljekarnik i poduzetnik podrijetlom iz Lavova u Galiciji, krajem 19. stoljeća doselio je u Hrvatsku, gdje je početkom 20. stoljeća osnovao prvu tvornicu ljekarničkog specijaliteta u zemlji.
„SKIN(S)CARE“ - SILVIO VUJIČIĆ # umjetničko propitivanje ljepote, straha i društvenih normi
Fellerovi proizvodi ubrzo su stekli međunarodnu slavu, a sam Feller postao je značajna figura u urbanom i gospodarskom razvoju Zagreba. Ipak, i do danas ostaje nepoznanica što se zapravo nalazilo u bočici Elsa-Fluida, ispričao je Vujičić.
Razmrsivanje nevidljivog ili umakanje prstiju u otrov
Godine 1862. francuski povjesničar Jules Michelet objavio je knjigu La Sorcière (Vještica). Djelo je naišlo na osudu, i to ne samo zbog autorova otvoreno polemičkog stava prema Crkvi, nego i zbog njegova nekonvencionalnog, gotovo poetskog stila. Michelet, poznat po strastvenim povijesnim naracijama, u ovoj je knjizi dao jedno od prvih romantičarskih, pa i proto-feminističkih čitanja prošlosti.
U uvodnoj slici Vještice Michelet u zgusnutoj i napetoj prozi skicira portret žene koja kroz svoj odnos s prirodom, biljkama i intuicijom postaje nositeljica posebnog znanja. Ona, povezana s otrovima i ciklusima zemlje, postaje figura znanstvenice i čarobnice u isto vrijeme, ishodište znanja koje proizlazi iz tijela i izravnog iskustva prirode.
Gotovo stoljeće kasnije, 1968. godine, francuski filozof Jacques Derrida u eseju Platonova ljekarna (La pharmacie de Platon) otvara pitanje teksta kao neuhvatljive strukture. Za Derridu, tekst je prostor beskonačnog izmicanja značenja: on nikada nije potpuno dostupan, nikada se ne otkriva u cijelosti, nego neprestano skriva svoja pravila igre. Ako Michelet u ženi-vještici vidi začetke znanja, Derrida u tekstu prepoznaje neprestano odgađanje istine.
Nocturno u Botaničkom vrtu
Na izložbi Nocturno, održanoj u Botaničkom vrtu Biološkog odsjeka PMF-a u Zagrebu, Silvio Vujičić predstavio je upravo biljke, ali ne bilo kakve, već one otrovne. Ono što je izloženo u Vrtu nije rezultat trenutnog eksperimenta, već dugotrajnog procesa: biljke su uzgajane i njegovane kroz nekoliko godina, kako bi izložba postala živi organizam, a ne tek predstavljanje.
Izbor otrovnih biljaka povezuje Vujičića s Micheletovom vizijom žene-vještice, čija je moć bila ukorijenjena u poznavanju bilja, otrova i njihovih dvoznačnih učinaka, između lijeka i smrti, iscjeljenja i razaranja.
Biljke izložene u Botaničkom vrtu u tom smislu evociraju znanje koje proizlazi iz prirode, ali i njegovu ambivalentnost.
U isto vrijeme, način na koji su biljke predstavljene u prostoru, u suodnosu s narativom izložbe, priziva Derridinu ideju teksta. Kao što tekst nikada ne daje konačno značenje, tako i biljke izložene u Nocturnu izmiču jednoznačnom tumačenju: one su istodobno prirodni organizmi, simboli, otrovi, lijekovi i umjetnički materijali.
Između biljke i teksta
Vujičićev Nocturno tako se otvara u dvostrukom ključu: Micheletova vještica kao ishodište znanja i Derridina ljekarna kao igra beskonačnog značenja tvore teorijski okvir unutar kojega se biljke, uzgajane godinama i izložene u živoj materijalnosti, pretvaraju u prostor susreta tijela, prirode i teksta.
Od organskog do geometrijskog # Umjetnički dijalog ključnih estetika Art Nouveau i Art Déco (slavi 100 godina)
Otrovne biljke ovdje nisu samo hortikulturna rijetkost, nego i metafora umjetnosti kao rizičnog čina: poput umakanja prstiju u otrov, ulazak u umjetnički rad nosi i opasnost i mogućnost preobrazbe.
Vujičić time gradi izložbu koja se ne doživljava samo očima, nego i mislima i tijelom, u napetosti između privlačnog i prijetećeg, između znanja i magije, između onoga što je vidljivo i onoga što uvijek ostaje skriveno.
