Prvak Baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, talentirani Tomislav Petranović, otkrio nam je kako izgleda njegov radni dan, što radi u slobodno vrijeme, voli li kuhati, plus ostale detalje iz života u stalnom pokretu… Svijet baleta je čaroban i čudesan, to zna svatko tko ga je ijednom pogledao, no iziskuje veliku predanost, tijekom cijelog života. Zato se tu rađa ljubav, koja kod Petranovića traje od prvih koraka. Svaki mu je dan organiziran do najmanjeg detalja, tu i tamo priušti si mala odstupanja…Balet je djelomično i gluma - pa slavni baletan ne bi previše razmišljao da mu netko ponudi ulogu na televiziji ili nekom filmu!
Žar ptica I. Stravinskoga u koreografiji U. Schulza (Portugalski nacionalni balet, Lisabon)
I.G.: Kako izgleda tvoj radni dan?
T.P: - Dizanje u 8.00, pa tuš, zatim obavezno doručak i nakon toga odmah u kazalište. Kreće priprema za baletni sat, to je zapravo trening, vježbam od 10 do 11.15. Potom imam pauzu, pa nakon toga proba, ovisno o repertoaru, pa nazad doma. Nakon ručka obavezno odspavam pola sata, i nakon toga opet u kazalište. Kreće zagrijavanje za predstavu, šminkanje, predstava, pa nazad doma, a nakon lagane večer odmah idem spavat. Ponekad sam u kazalištu cijeli dan, do 21 sat, ovisno o tome imam li predstavu, no tu je uvijek pauza za ručak - .
Baviš li se i nekim sportom?
- Baletni trening i probe su same po sebi vrlo fizički zahtjevne, no da bih spriječio ozljede i produljio si vijek trajanja idem u teretanu, radim s kineziolozima i sebi za gušt treniram boks kada nisam previše umoran - .
Koja ti je omiljena hrana, voliš li kuhati?
- Volim jesti dok mi kuhanje baš i ne leži. Što sam stariji, trudim se hraniti zdravije. Primijetio sam da što se zdravije hranim, to mi manje paše nekvalitetna masna i fast food hrana. Ipak, tu i tamo počastim se čevapima, dok maminim pohanim i pečenim mesnim delicijama teško odolim, pa ih zato ne radim kod kuće… Kada sam bio mlad jeo sam svašta, no sada nažalost to više ne mogu. Naime, zbog posla moram paziti da ne jedem stvari zbog kojih će me boljeti mišići i zglobovi, te zbog kojih ću biti trom i umoran... Najvažniji su mi voće i povrće, a što manje crvenog mesa i šećera - .
Ponekad je gost zagrebačkih događanja - Petranović na nedavnom otvorenju dućana Napapijri
Stigneš li izlaziti i zabavljati se?
- Život baletana je u isto vrijeme nevjerojatno zanimljiv i raznolik, jer tu su brojna putovanja, upoznavanja puno ljudi i kultura, no istovremeno je vrlo zahtjevan jer je potrebna disciplina od ranog djetinjstva, koju većina ljudi ne poznaje… No, s dobrom organizacijom i planiranjem, tu i tamo stignem i zaružiti! - .
Slobodno vrijeme?
- Uglavnom imam malo slobodnog vremena. Kada god imam par dana slobodno putujem. Obožavam gledati film i kvalitetne televizijske serije - .
Kad se rodila ljubav prema baletu?
- Volio sam plesati od malih nogu, navodno sam skakutao kad god bi bila neka muzika na televiziji, čim sam prohodao. Imao sam sreće da je u moj život ušla Edita Cebalo koja mi je u osnovnoj školi bila profesorica tjelesnog odgoja. Zahvaljujući njenom entuzijazmu, ja sam danas ono što jesam i na tome sam joj neizmjerno zahvalan. Nisam osoba koja žali za bilo čim, pošto sam sve odluke u svom životu donio sam i zahvaljujući njima sam tu gdje jesam - .
Jiri Kilian Petite Mort u Bečkoj Operi -foto Axel Zeininger
Što se promijenilo u tvom životu nakon povratka u Hrvatsku?
- To da sam blizu svojoj familiji koja mi je nakon skoro 20 godina izbivanja počela previše nedostajati. Što se profesionalnog dijela života tiče, ne puno, ovo je moja 4. kuća tako da sam se navikao seliti - .
Koliko je važna gluma u baletu?
- Plesač na sceni mora zračiti nečim što publiku dirne, a u baletima s pričom mora i dobro glumiti. Pošto mi ne pričamo, već plešemo, moramo biti u stanju prenijeti priču i emocije samo tijelom, pokretima… Nekima to uspijeva više, nekima manje, no na kraju je publika ta koja odlučuje koliko smo uspješni i nagrađuje nas pljeskom. Akademski glumci, a pogotovo baletni plesači iza sebe imaju godine napornog rada na svojom zanatu, no ako bih rekao da sam glumac, bojim se da bi omalovažio njihovu profesiju. Zbog srodne prirode naših profesija meni je vjerojatno lakše glumiti nego nekom tko se ne bavi radom na kazališnim daskama - .
Kowalski u Tramvaju zvanom čežnja M. Tarbuka – D. Bogdanića (Balet HNK u Zagrebu)
Bi li mogao glumiti u nekom filmu, jesi li razmišljao o takvim varijantama?
- Nakon završene srednje škole intenzivno sam razmišljao o upisu na ADU, no htio sam vidjeti svijeta i pošto sam vrlo brzo dobio posao u bečkoj državnoj operi, izbor mi nije tako teško pao. Cijeli sam život snimao reklame, te sam glumio malog Leonea u Vrdoljakovim Glembajevima, tako da imam glumačkog iskustva za koje me vežu samo lijepe uspomene. Da mi netko ponudi ulogu na filmu ili televiziji mislim da ne bih puno razmišljao! - .
Omiljene uloge...
- Plesao sam zaista cijeli dijapazon baletnih uloga, ali omiljene su mi Basil u Don Kihotu, Princ Albrecht u Giselle, Minotaur u Spartaku, Orlando u Kako vam drago te svi baleti od Kiliana, Balanchinea i Forsytha - .
Na čemu trenutno radiš?
- Uskoro počinjem s radom na novoj predstavi za bijenale. Koreografira je Pascal Touzot, moj kolega, bivši plesač frankfurtskog baleta. Osim toga čeka me još par predstava Giselle s kojom sam nedavno proslavio 25 godina umjetničkog rada te velika premijera Bajadere u kojoj sam, u verziji Vladimira Malakhova, u bečkoj operi plesao ulogu zlatnog idola - .
Foto: arhiva HNK
A. Adam, Giselle - foto Ines Novković
Zlatni idol u Bajaderi V. Malakhova u Bečkoj Operi - foto Axel Zeininger
Wolfgang Amade, koreografija Renato Zanella u Bečkoj Operi - foto Axel Zeininger
