Kolektivni umjetnički projekt Below the Surface okuplja studente koji kroz različite medije istražuju temu rendgenske slike – ne samo kao tehničkog alata za pogled ispod površine, već i kao metaforu za otkrivanje skrivenih slojeva stvarnosti, identiteta i percepcije.
Projekt je nastao na Sveučilištu u Zagrebu, Tekstilno-tehnološkom fakultetu, u okviru sveučilišnog diplomskog studija Tekstilnog i modnog dizajna, smjer Kostimografija, 2. godina. Mentori kostimografije: izv. prof. dr. art. Ivana Bakal, vanjska suradnica, Đurđica Kocijančić, mag. ing. techn. text., viša stručna suradnica
Kroz slike, instalacije, odjevne predmete i druge forme izražavanja, studenti propituju granicu između vidljivog i nevidljivog, fizičkog i apstraktnog, znanstvenog i umjetničkog. Svaki rad nudi vlastitu interpretaciju "rendgenskog pogleda" – od dekonstruiranja anatomskih oblika i simbolike transparentnosti do istraživanja svjetla i sjene kao vizualnog jezika.
Radovi su originalno osmišljeni i realizirani za Festival znanosti 2025. na temu Mreže, a temeljna inspiracija bila je 180. obljetnica rođenja njemačkog fizičara Wilhelma Conrada Röntgena.
Studenti su kroz osmišljavanje odjevnih predmeta koji otkrivaju anatomiju tijela istražili ne samo fizičke, već i emotivne aspekte slojevitosti koju tijelo nosi. Tema rendgenskog pogleda poslužila im je kao metafora za promišljanje unutarnjih struktura – od kostiju i organa do osjećaja, identiteta i osobnih iskustava. Kroz raznolike materijale, prozirne teksture i simboličke forme, studenti su ponudili kreativna rješenja koja povezuju znanstvenu preciznost s umjetničkim izražajem. Svaki je rad likovno usklađen i pažljivo konstruiran, odražavajući individualni pristup zadanoj temi.
Fotografije: Đurđica Kocijančić
Nismo stranci
Autorica rada: Aurora Martinić
Ponekad zaboravimo da nismo izvan prirode – mi jesmo priroda. Skulptura Nismo stranci nastala je iz potrebe da sebe, a možda i druge, podsjetim na tu istinu koju svakodnevno zanemarujemo: svi mi, bez obzira na to koliko različito izgledali, u sebi nosimo istu iskru života.
Grbavi kit, golemo morsko biće, na prvi pogled nema ništa zajedničko s čovjekom. No čim mu se zaviri ispod površine, doslovno, otkriva se nešto poznato: simbol naše duboke biološke povezanosti. Sisavci smo, dijelimo temeljne biološke osobine, slične unutarnje mehanizme koji nas pokreću i iste potrebe za životom. Komuniciramo, izražavamo emocije, živimo.
Tek kad skinemo sve slojeve, sve maske opipljivog svijeta, možemo shvatiti – nismo stranci. Pa zašto se onda tako ponašamo?
Rad je započet izradom konstrukcije od kartona, koja je potom ispunjena i kaširana novinskim papirom. Nakon oblikovanja, skulptura je oslikana akrilnim sprejevima i bojama.
Lines of Being
Autorica: Eva Krijan
Inspirirana idejom rendgenske slike tijela (X-Ray), ovaj rad istražuje granicu između unutarnjeg i vanjskog – onoga što pokazujemo i onoga što ostaje skriveno ispod površine. Kroz modni izričaj povezuju se simbolika tijela, anatomije i identiteta.
Korzet i kratka suknja izrađeni su od žutice – materijala odabranog zbog njegove sirove teksture i prozirnosti. Na korzetu se nalaze crne trake koje asociraju na rebra i strukturu kostura, vizualno prizivajući rendgensku sliku prsnog koša. Te trake istovremeno podsjećaju na krhkost i snagu ljudske građe, ali i na unutarnju strukturu koja često ostaje nevidljiva.
Kombinacija materijala, boja i forme gradi kontrast između mekog i čvrstog, vanjskog izgleda i unutarnje stvarnosti.
Truth Lies in the Spine
Autorica: Nina Letica
Rad, inspiriran rendgenskom slikom i životinjskom anatomijom, prikazuje sklad čovjeka i prirode. Ljudska kralježnica, kao stup i nositelj tijela i egzistencije, u ovom je djelu simbolički povezana s ribom – ona je ta koja vodi, koja nosi posljednju riječ.
Haljina s prikazom ljudske kralježnice izrađena je od oprane žutice, na koju je našivena kralježnica koja ujedno i konstrukcijski podupire odjevni predmet. Sama kralježnica oslikana je na optički bijeljenoj tkanini, bojama koje asociraju na rendgensku sliku – nijansama plave, crne i bijele. Površina haljine suptilno je oslikana plavim tonovima, čime se dodatno naglašava vizualni dojam dodira s vodom.
Oglavlje prikazuje kostur ribe udičarke, poznate po svjetlećem izraslini kojom osvjetljava put u tamnim dubinama – simbolički prikaz navođenja kroz nepoznato.
Mentorica bojadisanja: red. prof. dr. sc. Ana Sutlović
The Voiceless Body
Autorica: Ines Dušak
Rad istražuje rendgen ne samo kao medicinski alat, već i kao metaforu za prodiranje ispod površine – u ono skriveno, potisnuto ili zaboravljeno.
Odabir crnog i tamnoplavog tila temelji se na njihovoj prozračnosti i slojevitosti, što vizualno evocira čin rendgenskog snimanja – prolazak svjetlosti kroz tijelo i otkrivanje unutarnjih struktura.
Crni til simbolizira nepoznato, nesvjesno i strah – ono što se skriva ispod kože, kako u doslovnom, tako i u prenesenom smislu. Tamnoplavi til asocira na hladnoću i sterilnost medicinskog okruženja.
Iza kulisa tijela
Autorice: Katarina Božičević, Martina Bubanj i Nika Pendić
Ovaj kostimografski rad nastao je kao odgovor na zadanu temu „rendgen“, s ciljem istraživanja ljudske anatomije kroz oblikovanje odjevnog predmeta. Glavni fokus stavljen je na prikaz unutarnjih struktura tijela – ponajprije rebara i kralježnice – kroz formu haljine, čime se briše granica između vanjskog izgleda tijela i njegove unutarnje građe.
Kao što naslov rada sugerira, Iza kulisa tijela vodi promatrača iza površine, poput pogleda kroz rendgenski aparat, otkriva skriveni svijet kostiju, tkiva i konstrukcije koja nosi tijelo. Haljina tako postaje pozornica, a anatomija glavna uloga.
Krojački pristup temelji se na kontrastu između anatomskih, gotovo skulpturalnih elemenata u području torza i drapiranih, mekanih formi donjeg dijela haljine koje asociraju na slojeve tkiva ili mišića. Gornji dio kostima konstruiran je tako da imitira oblik rebara i kralježnice, koristeći punjenje i izreze koji stvaraju trodimenzionalni efekt s ciljem postizanja dojma „rendgenskog pogleda“ kroz tijelo.
Materijali uključuju tamnoplavu tkaninu kao osnovu, dok je u području rebara i kralježnice korišten traper okrenut na naličje. Njegova svjetlija boja i hrapavija tekstura naglašavaju unutarnju strukturu tijela i vizualno se izdvajaju iz cjeline. Rubovi trapera namjerno su isčupani kako bi se postigao dojam trošnosti i ogoljenosti – kao da je vanjski sloj tijela uklonjen, ostavljajući kostur izložen pogledu.
Transparent body
Autorica: Nikolina Pavlović
Koncepcija rada temelji se na temi tjelesnosti i znanstvenog pogleda na ljudsko tijelo, s naglaskom na prikaz rebara – jednog od osnovnih elemenata ljudske anatomije, simbola zaštite, ali i ranjivosti.
Centralni motiv – stilizirana struktura rebara – izrađena je od crnog filca, materijala čvrste, zatvorene, gotovo nepropusne teksture. Filc simbolizira fizičko, opipljivo i stvarno – konstrukciju tijela koju znanost često svodi na funkciju i oblik.
Nasuprot tome, podloga je izrađena od zračne čipke – nježne, transparentne tkanine koja dopušta pogledu da prodre, ali ne u potpunosti. Čipka simbolizira kožu, dah, propusnost, ali i granicu između unutarnjeg i vanjskog svijeta. Kroz nju su strogo prošivene crne linije koje formiraju raster – aluziju na rendgenske snimke, digitalne prikaze i znanstvene metode kojima se tijelo danas mapira, mjeri i „čita“.
Unatoč toj strukturi, tijelo ostaje kompleksno, višeslojno i uvijek djelomično skriveno. Rebra, iako jasno prikazana, lebde na podlozi ne samo kao anatomski element, već i kao znak intime – mjesta daha, unutarnjih organa i emocija. Time rad postavlja pitanje: koliko zapravo znamo kada „vidimo“ tijelo? Je li transparentnost tek iluzija?
Corpus fragmentum
Autorice: Dorotea Kolatahi i Lucija Štajcer
Corpus fragmentum istražuje odnos između medicinske objektivnosti i subjektivnog iskustva boli, promatran kroz prizmu ženskog tijela i njegove sustavne zanemarenosti unutar zdravstvenog sustava. Kostimografsko rješenje oslanja se na vizualni jezik rendgenskih snimaka – medija koji istovremeno razotkriva i depersonalizira tijelo.
Haljina, podijeljena na tamnoplavu i bež polovicu, odražava kontrast između unutarnje stvarnosti (prikazane kroz anatomsku strukturu) i vanjske percepcije (obilježene dijagnostičkim rukopisima, interpretacijama i previdima). Tamnoplavi dio, preko kojeg se proteže skulpturalni 3D prikaz dijela kostura, simbolizira fragmentirano prepoznavanje simptoma – tijelo je vidljivo, ali nije razumljivo.
Naziv Corpus fragmentum (lat. "fragmentirano tijelo") nosi dvostruko značenje: referira se na doslovnu podjelu kostima i prikaza tijela, ali i na simboličku rascjepkanost identiteta, iskustva i prava na vlastito zdravlje.
X-pets
Autorica: Emma Klobučar
Ovaj projekt istražuje kontrast između vanjske percepcije kućnih ljubimaca i njihove unutarnje strukture. Ljubimce najčešće doživljavamo kroz njihov izgled, osobnost i emocije koje u nama bude, no rijetko razmišljamo o njihovoj anatomiji – o kostima i zglobovima koji im omogućuju kretanje, igru i svakodnevnu prisutnost u našem životu.
Kroz izradu 3D skulptura kućnih ljubimaca, oslikanih poput rendgenskih prikaza njihovih kostura, rad otkriva ono što je oku inače nevidljivo – složenost i preciznost lokomotornog sustava koji stoji iza svake njihove kretnje i interakcije.
Prvi korak u izradi skulptura bio je oblikovanje temelja svake životinje pomoću žice, aluminijske folije, novinskog papira i krep trake. Nakon što su postignute željene proporcije, skulpture su učvršćene tehnikom kaširanja. Po završetku sušenja, bile su spremne za bojanje i oslikavanje rendgenskih motiva.
