Umjetnica tekstila Claire Zeisler (1903–1991) bila je istraživačica gravitacije i vlakana, umjetnica koja je u čvoru prepoznala skulpturalnu iskru. Dok su mnogi još uvijek pokušavali tekstil zadržati na zidu, ona ga je već puštala da slobodno pada, da se prelijeva u prostoru, da teče poput lave od konopa.
FOTO - https://collections.madmuseum.org/people/1469/claire-zeisler
U početku je stvarala funkcionalne tkanine izrađene na tkalačkom stanu, no do 1962. godine, kada je održala svoju prvu samostalnu izložbu, potpuno je napustila stan i počela izrađivati trodimenzionalne skulpture od vlakana slobodnog oblika, sve većeg opsega i složenosti. U tim je radovima svjesno istraživala prirođena svojstva tkanja i niti, osobito naglašavajući motive čvorovanja, omotavanja i slobodno visećih, nerazvijenih niti, koje je sama umjetnica smatrala svojim zaštitnim znakom.
Tijekom kasnih 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih godina Zeisler je intenzivno izlagala u Europi, Japanu i Sjedinjenim Državama, a brojni su muzeji otkupili njezina djela. Danas se njezin opus i dalje smatra paradigmatskim primjerom fiber arta te svjedočanstvom o skulpturalnim mogućnostima tekstilnog medija.
Rođena u Chicagu 1903., Zeisler je dugo tražila svoj medij, a kada je pronašla vlakno, prigrlila ga je s neustrašivim eksperimentatorskim duhom. Ručno čvoranje, tehnika koja se tradicionalno povezivala s dekorativnim radom i zanatom, u njezinim se rukama pretvara u skulpturalni crescendo.
Svaki čvor ponaša se kao stanica živog organizma; mnoštvo tih sitnih gesti stvara monumentalne forme koje dišu. Tekstil nije pripitomljen ni rasčešljan. On je gust, hrabar, ponekad gotovo animalan.
Autoričino promišljanje trodimenzionalnosti tekstila utjecalo je na generacije fiber umjetnika koji su shvatili da se vlakno ne mora skrivati iza okvira. Njezine skulpture pozivaju dodir, ali ostaju, poput kakvih tekstilnih boginja, izvan domašaja prstiju publike. Pogled im je jedini dopušteni kontakt, i već je on dovoljan da izazove fizičku reakciju: želju za uranjanjem u tu silnu materiju.
U njezinom radu tekstil postaje neukroćena sila. Konac više nije poslušna linija, nego rijeka koja bira vlastiti tok.
Zeisler je otvorila vrata tekstilu kao monumentalnom, kiparskom mediju, a njezine koloritom bogate kompozicije i danas grme snagom neprekinutog rasta, strasti i pokreta.
