Smeće je svuda oko nas i ono se samo gomila, štoviše, današnje potrošačko društvo njeguje pristup kupi-troši-baci, a reakcija na sve to, fotografa i umjetnika Alana Matuke, bit će predstavljena 20. ožujka u Ulupuhu u Tkalčićevoj 14 u Zagrebu. Kustosica izložbe je Višnja Slavica Gabout. Riječ je o izložbi kojom autor reagira na potrošački mentalitet suvremenog čovjeka i njegovu ostavštinu (engl. legacy) budućim generacijama u obliku otpada/smeća.
- Ako nekoga zapitamo što će suvremeno doba predati u nasljeđe nadolazećim generacijama, odnosno koja bi bila ostavština našega vremena (engl. legacy, lat. legatum) za budućnost - priča kustosica Višnja Slavica Gabout - vrlo je vjerojatno da bi odgovor bio smeće! Brzina kojom se smeće danas posvuda gomila već sad otvara rasprave o mogućnosti da nas taj legat jednoga dana pretvori u svojevrsni konzumeristički Planet-Kontejner, na kojem se uživa u ljepoti smeća i živi u medijski dizajniranom svijetu iluzija - .
- Mnogi misle da se ta pretvorba već počela događati. Jer suvremeno potrošačko društvo, potaknuto propagandnom mašinerijom dirigiranom medijima, gotovo je mehanički programirano da stalno izvršava proces kupi-troši-baci, na kraju otpadom beskrajno gušeći ne samo urbani životni prostor, nego i sveukupni prirodni okoliš. Čovjek tako danas više ne živi u skladu s prirodom i sa svojim potrebama, nego u skladu s propagandnim porukama, kroz koje ga se uvjerava i manipulira, pa bitne postaju nevažne i trivijalne stvari, dok zbilja klizi iz realnosti u njezin iskošeni simulakrum. Želje i navike, mišljenje, emocije i percepcija, kao i odnos prema etici i estetici, ciljano se sad mijenjaju i oblikuju ne prema čovjeku, nego prema konzumerističkim zakonima tržišta - .
- Svojim projektom Legacy, umjetnik i fotograf Alan Matuka na umjetnički uvjerljiv i sugestivan način vizualizira ovaj proces, dižući glas i odašiljući kritičku poruku protiv stalnog, nekontroliranog i sustavnog zagađenja. Protiv zagađenja prostora smećem i zagađenja duha medijskom manipulacijom. Svoju poruku on šalje kroz ambijentalnu instalaciju, koja zauzima cijeli izložbeni prostor, a koja se sastoji od dvadesetak visokokvalitetnih umjetničkih fotografija/luminoobjekata (fotografije na rasvijetljenim displejima) - .
- Uz fotoluminoobjekte popratna je instalacija i pravo smeće, porazbacano po podu cijeloga ambijenta. Fotografije na displejima naizgled funkcioniraju kao konzumerističke reklame i na njima dominiraju proizvodi za jednokratnu upotrebu (papir, plastika, čašice...). Dio njih prikazuje aranžirane scene sa ženskim i dječjim maneken-lutkama, što nas odvodi u pravi kriptografski labirint irealnih, čak apsurdnih situacija u kojima sudjeluju nestvarne osobe. Pritom se cjelokupni prostor - cijeli taj svijet, kupa u ružičastom svjetlu s displeja, u boji najmilijoj reklamnoj industriji - .
- Jer roza boja dovoljno je upadljiva da nešto izdvoji, dovoljno neprirodna da nešto dematerijalizira i dovoljno bajkovita da stvori lažnu, iskrivljenu iluziju o nekom happylandu. Tako sve u Matukinoj priči na kraju poprima drukčiji i dublji smisao, obilujući usput i nizom malih umjetnikovih subverzija: disproporcijom između onoga što se (estetski) vidi i onoga što se (etički) zna o viđenome; nevidljivom niti između stvarnoga i simuliranoga; diskrepancijom, nastalom uslijed medijskog pranja mozga, između onoga što se kaže da je lijepo i onoga što je uistinu lijepo. Rezultat je da čak i smeće, dobro upakirano i aranžirano, tu postaje spektakularno lijepo, a ono što je banalno i besadržajno, obojeno rozim pogledom postaje glamurozno - .
- Legacy je priča u kojoj umjetnost ima dva lica: jedno socijalno-kritičko i angažirano, a drugo lirsko, poetično i likovno-promišljeno. Prvo svojom kritikom profinjeno parodira našu društvenu zbilju. Drugo komunicira čisto vizualno-estetski, tragom pop-art poetike i urbane eko-ikonografije, funkcionirajući kao iluzionistički foto-ambijent i suvremena ambijentalna svjetlosna instalacija, u kojoj obojeno svjetlo intervenira u zbilju i transformira je. Pretvarajući promatrača u sudionika i navodeći ga da u umjetnosti iščitava život, a u životu pronalazi umjetnost - .
Izložba će se moći pogledati do 31. ožujka. Radno vrijeme Galerije ULUPUH: radnim danom od 10 do 17 sati, subotom od 10 do 13 sati, nedjeljom i praznikom zatvoreno. Ulaz slobodan.
