- Dvije smo godine otprilike tragali za savršenom kuć(ic)om u cvijeću. Kuć(ic)om, kažem, jer stan nije uopće bio opcija – započinje mi priču Mia Elliott, koja s Matthewom ovih dana konačno može reći – sve su sredili, zadovoljni su i sada kreće nova etapa njihova zajedničkog života.
Već sam pisala o njima, tako su simpa i stylish, dvoje divnih likova, posebni su na našoj stilskoj sceni. Kad sam vidjela da uređuju stan, zamolila sam Miu da napiše nešto o tome, ovo su njezine izjave i na neki način dnevnik kako je sve išlo, trajalo i na koncu – tu su i super fotke. Taj njihov vintage ima divnu stilsku energiju, tako je romantičan i stylish.
Željeli smo vrt, mir i tišinu i prostor koji će na bilo koji način izlaziti iz okvira uobičajenoga. Upravo je ovaj posljednji kriterij i bio razlog zašto smo nakon dvije godine neuspješnog traganja odlučili otići pogledati stan koji smo u konačnici kupili.
Iz slika je bilo vidljivo da je bio u potpunosti prazan, u cijelosti renoviran, smješten na mirnom i tihom dijelu Tuškanca u neposrednoj blizini Cmroka, no iz samih je slika bilo neopisivo teško doživjeti prostor. Svakako je djelovao i više no intrigantno i vjerovali smo da nas ništa ne košta otići ga pogledati, čisto da zadovoljimo znatiželju.
Doslovno čim smo zakoračili u njega smo se pogledali, nasmijali i znali da je to - TO, bez da smo pogledali ijedan drugi stan.
Ogroman plus je bio veliki vrt kojeg koriste sva 4 stana i kojeg doista ima i više no dovoljno za svakoga, kao i pogled koji iz kuhinje i boravka puca prema Sljemenu i Medvedgradu.
Da smo doista uspjeli kupiti svoj komadić raja uvjerili smo se čim smo uselili i krenuli ispijati jutarnje kave, uz pirkanje svježine i pjev ptica kao jedino što se čuje. Super je i što zbog velikog broja ambasada policija patrolira po ulici cijelo vrijeme, a tu su i policajci koji objekte čuvaju 24 sata dnevno pa je kvart izuzetno miran i siguran.
Adaptacije, na našu veliku sreću, nije bilo. Nismo morali čak ni ličiti zidove, a jedina korekcija na koju smo se odlučili bila je izgradnja jednog zida. Naime, stan je zamišljen kao dva velika open spacea - jedan je odijeljen vratima i mi ga koristimo kao spavaći i radni dio, dok je drugi bio povezan s hodnikom u samom srcu stana.
U ovom se drugom smjestila kuhinja i dnevni boravak, a izgradnjom tog dodatnog zida povećali smo iskoristivost kuhinje, ali i samog hodnika. Ova je odluka doslovno bila vaganje je li nam važnija estetika ili pak funkcionalnost i drago mi je da smo se odlučili za ovo drugo jer smo dobili jednako lijep, ali puno pametnije iskorišten prostor.
Nismo mijenjali puno toga. Zapravo je jedina promjena bila bojanje ugradbenog ormara u spavaćoj sobi iz kraljevsko plave u bijelu boju te zamjena umivaonika većim i praktičnijim. Sve ostalo što je rađeno bilo je doslovno samo namještanje, iako su garderobni ormar u hodniku i sama kuhinja bili znatno kompliciraniji od tek pukog biranja namještaja.
Ormar smo zbog velike visine stropa koji u najvišoj točki završava na gotovo pet metara visine morali dati raditi po mjeri. Jer je svaki drugi standardnih dimenzija tamo jednostavno djelovao kao prenizak, a i nismo uspijevali nigdje pronaći ormar s toliko velikim vratima s ogledalom u jednom komadu.
Za kuhinju bih rekla da je bila uvjerljivo najveći izazov
I to zbog greda zbog kojih smo kuhinju morali izvlačiti prema sredini prostorije, odnosno udaljavati je od zida 30-50 centimetara. Kako je nemoguće naći kuhinjske elemente dubine veće od 60 centimetara, stavili smo one standardnih dimenzija, ali je zato radna ploča morala biti puno dublja pa tako ona u najdubljem dijelu iznosi 116 centimetara.
Pozitivna stvar u cijeloj priči je nevjerojatno prostrana kuhinja i radna površina koja je dovoljna za apsolutno sve što u kuhinji želite pripremati.
Uređenje nam je izuzetno bitno - maksimalna funkcionalnost
I Matt i ja radimo dva posla, od čega se samo moj radio ne radi od kuće pa nam je bilo iznimno važno da je prostor maksimalno funkcionalan, ali i oku ugodan. Upravo zbog količine vremena koje u njemu provodimo, željeli smo stvoriti oazu u kojoj ćemo se uvijek osjećati opušteno, smireno i pozitivno i baš nam je zato neopisivo drago što smo u tome uspjeli.
Bilo da se kuha, odmara u dnevnoj sobi, radi u radnoj ili se, kupajući se u kadi, istovremeno kupa i u suncu, svaki kutak tog stana zrači nevjerojatnim mirom i spokojem.
Oboje smo veliki zaljubljenici u antikvitete i starine pa smo se složili da i namještaj, ako i kupujemo novi, mora odisati tim duhom.
Neki su komadi poput komoda i vitrine u dnevnom boravku i hodniku, kupaonskog namještaja te kuhinje novi, iz Ikeinog asortimana, no ima tu i onih puno starijeg datuma.
Radni stol je iz 60-ih godina i on će uskoro na restauraciju
Polica za tanjure je kupljena prije desetak godina dok je u Hrvatskoj još uvijek postojala Kika, a kutna garnitura i fotelje su ručni rad i kupljene su rabljene jer smo se u njih zaljubili na prvi pogled.
Pomno smo birali doslovno svaki komad namještaja, uzorke, boje, detalje, vodeći računa da svaki govori nešto o nama, ali i, pričajući neku svoju priču, svi zajedno čine jednu skladnu cjelinu.
Veliku većinu samih detalja kupili smo na sajmovima aktikviteta i buvljacima, a s iste adrese stižu i svi lusteri u stanu.
Još uvijek doduše tragamo za savršenim za hodnik i kupaonicu, ali sigurni smo da je samo pitanje dana kada ćemo ih pronaći.
Izdvojiti neke detalje je nemoguća misija, baš iz razloga što je svaki pomno odabran s puno ljubavi i pažnje, ali ako baš moram izdvojiti nešto, onda bi to bile lampe iz zagrebačkog Tiffany studija, moja zasad još uvijek skromna, ali meni iznimno draga kolekcija porculanskih lutaka i nešto veća kolekcija ostatka porculana i kristala koja i dalje raste sa svakom novom posjetom nekom sajmu antikviteta.
Jako mi je draga i ilustracija Mateje Kovač koja se divno uklopila u naš prostor te stara pisaća mašina na kojoj su nam uzvanici na vjenčanju natipkali divne poruke za uspomenu.
I još dvije stvari - biljke koje, da pokucam u drvo, u ovom prostoru krasno napreduju i bez kojih ne mogu zamisliti životni prostor, i naš zeko Moo koji, ako je to uopće moguće, u stanu uživa još više nego nas dvoje.
