U središtu retrospektivne izložbe Savage Beauty Alexandera McQueena, održane 2015. godine u londonskom muzeju V&A, bio je postavljen jedan od najupečatljivijih trenutaka modne povijesti – eterealna, gotovo nadnaravna pojava Kate Moss u obliku holograma. Taj kultni vizual prvi je put prikazan 2006. godine na McQueenovoj reviji Widows of Culloden u Parizu, kao emocionalna kulminacija jedne od najintenzivnijih i najpoetičnijih modnih predstava. Onaj koji je razumio njegove ideje, vizije i dramatične potrebe kad je riječ o sceni je jednako tako genijalni producent Joseph Bennett. On je, naime, potpisao njegove produkcije, revija koje su ostale upisane u povijest mode kao autentičan spoj brojnih narativa.
Udovice Cullodena - Jesen/Zima 2006, foto via: Victoria & Albert museum
Philip Treacy i Shaun Leane za Alexandera McQueena. Oksidirano srebro, Swarovski kristali i krila divlje patke
„Ptice u letu me fasciniraju... Inspirira me pero, ali i njegova boja, grafika, bestežinsko stanje i konstrukcija. Toliko je razrađeno. Zapravo, pokušavam prenijeti ljepotu ptice na ženu.“
— Alexander McQueen
McQueen je od samih početaka shvaćao da modna revija nije samo funkcionalna prezentacija odjeće – već oblik emocionalne komunikacije. Svaka njegova kolekcija bila je zamišljena kao cjelovita narativna struktura u kojoj su se moda, glazba, scenografija, svjetlo i dramaturgija spajali u gotovo operni spektakl. Umjesto klasičnog prikaza silueta, publika bi utonula u svijet u kojem je svaka pojedinost – od kroja do kostimografije i scenografije – imala ulogu u priči koju dizajner želi ispričati.
Revija Widows of Culloden savršen je primjer toga: prikaz žene u crnoj čipki, tuge, sablasti i povijesti Škotske završava hipnotičkom pojavom Kate Moss – njezino fluidno, lebdeće tijelo u svjetlucavoj haljini ostavlja gledatelje bez daha, kao vizualna metafora prolaznosti, ljepote i sjećanja. Iako izgleda kao suvremena čarolija, hologram je realiziran klasičnom tehnikom Pepper’s Ghost, reinterpretiranom kroz suvremenu tehnologiju.
Projekt je ostvarila produkcijska kuća Glassworks, u suradnji s redateljem Bailliejem Walshem, modnim producentima Gainsbury & Whiting te scenografom Josephom Bennettom.
“Lee je želio stvoriti iluziju – ne samo vizualno, nego emotivno,” prisjeća se Bennett. “Scenografija nije bila dekor, nego integralni dio narativa.”
Hector Macleod, osnivač Glassworksa, ističe da je izazov bio ogroman, ali istovremeno i jedno od najuzbudljivijih iskustava u njihovoj karijeri. “McQueen nije tražio samo efekt – želio je da svaki element ima značenje. Morali smo rekonstruirati cijelu piramidu u digitalnom prostoru, testirati perspektive, skrivena mjesta za projektore i pronaći način da Kateina silueta izgleda kao da lebdi – bez da se vidi kraj snimke. Bio je to spoj arhitektonske preciznosti i kazališne magije.”
U kolekciji Fall/Winter 2006 "Widows of Culloden", Alexander McQueen odao je počast svom škotskom nasljeđu, inspiriran Bitkom kod Cullodena iz 1746. godine i tugovanjem udovica koje su ostale iza poginulih boraca. Kolekcija je uključivala tradicionalne škotske elemente poput tartanskih tkanina i čipke, koje je McQueen reinterpretirao kroz svoj prepoznatljivo avangardni senzibilitet.
McQueenova sposobnost da spoji modu s kazalištem stvorila je potpuno novi standard za modne revije. Scenografija je postala jednako važna kao i sam dizajn – ne kao pozadina, već kao kontekst i proširenje modne priče.
Upravo zato izložba Savage Beauty nije bila samo hommage dizajnu, nego i vizualnom jeziku koji je McQueen izgradio kroz godine.
U sklopu izložbe, izvorni tim koji je radio na hologramu ponovno se okupio kako bi stvorio minijaturnu repliku tog prizora, koja je predstavljena uz dodatni filmski sadržaj na samom ulazu u postav.
“Bilo je to više od tehničkog zadatka – bilo je emocionalno,” naveo je Macleod. “Nakon Leejeve smrti, nismo imali taj centar koji nas okuplja. Ova izložba to nam je vratila.”
Joseph Bennett, scenograf koji je godinama oblikovao McQueenove modne svjetove, opisuje svoje radove kao “3D poeziju”. Od izložbi i filmova do modnih pista, njegovi prostori nisu tek kulise – oni su svjetovi koji žive vlastitim ritmom. “Scenografija u modi treba pričati priču, stvarati osjećaj,” kaže. “McQueen je to znao. Nije radio revije – stvarao je iskustva.”
U svijetu u kojem je moda često ograničena komercijalnim formatima, McQueen je dokazao da je pista – ako je pažljivo režirana – jednako moćna kao i kazališna pozornica. I da moda, kada je spojena s vizijom i produkcijom, može dirnuti duboko.
TIM NAŠIH UMJETNIKA POTPISAO JE HOMMAGE MCQUEENU
