Žensko odijelo kao manifest moći, haljine inspirirane Mondrianom, color blocking kao arhitektura – Yves Saint Laurent nije samo stvarao odjeću, već je krojio način na koji percipiramo odijevanje te svakodnevicu s modom.
Sa samo 21 godinom naslijedio je vodstvo kuće Dior nakon iznenadne smrti osnivača, i u vrlo kratkom vremenu naučio sve tajne zanata. Njegove siluete i boje ubrzo su postale prepoznatljive, a vlastiti brend lansirao je sa svega 25 godina, stvarajući ime koje će obilježiti povijest mode. Prije nekoliko dana bio bi mu rođendan, napunio bi 89 godina.
1. Ženska odijela u androginom okviru
Pariški Tjedan mode u rujnu 2024. zatvorila je Bella Hadid, hodajući pistom u predimenzioniranom odijelu i velikim naočalama. Pratila je povorku snažnih, samouvjerenih žena, svaka odjevena u trodijelno odijelo, nekada isključivo muški teritorij.
No, taj trenutak zapravo je razvoj male modne revoluije iz 1966., kada je Yves Saint Laurent predstavio žensko odijelo u svojoj kolekciji jesen/zima.
U svojoj kolekciji za jesen/zimu 1966., Yves Saint Laurent predstavio je svoj smoking. Taj odjevni predmet, prvotno namijenjen za nošenje u prostorijama za pušenje kako bi zaštitio odjeću od mirisa cigara, bio je isključivo rezerviran za muškarce.
Saint Laurentov smoking, međutim, nije bio puka replika muškog odijela. On je preuzeo iste stilske kodove, ali ih prilagodio ženskom tijelu.
„Za ženu, smoking je neizostavan komad u kojem će se uvijek osjećati dotjerano, jer to je odjevni predmet stila, a ne mode. Moda blijedi, stil je vječan.“
Žensko odijelo postalo je simbol slobode i moći, a Saint Laurent ga je reinterpretirao kroz desetljeća, ostavljajući trajni utjecaj na dizajnere poput Hedija Slimanea, Toma Forda, Stefana Pilatija i danas, Anthonyja Vaccarella. Ono što je započelo kao provokacija postalo je temelj moderne mode.
TATE MODERN @ LONDON slavi 25 godina # muzej koji je preoblikovao pojam umjetničke institucije
2. Hibrid umjetnosti slikarstva i odijevanja
Spomenuta kolekcija iz 1966. ostala je zapamćena i po trapez haljinama inspiriranim Pietom Mondrianom. Geometrijski oblici i primarne boje tog nizozemskog umjetnika preslikani su u tkaninu, stvarajući jedne od najpoznatijih komada kuće Saint Laurent.
No, Mondrian je bio tek početak. Godinu kasnije, Saint Laurent odaje počast pop-artistu Tomu Wesselmannu, oslikavajući haljine njegovim prepoznatljivim ženskim likovima.
Za sezonu jesen/zima 1969., surađuje s Claudeom Lalanneom, stvarajući kolekciju prožetu suptilnom nadrealističkom magijom.
Kasnije, u proljeće/ljeto 1988., vraća se hommage formi, ovog puta kubizmu i djelu Georgesa Braquea, dok u proljeće 2001. odaje počast Pierreu Bonnardu. Saint Laurent nije samo volio umjetnost, on ju je odijevao.
3. Color blocking – boje kao arhitektura
Ovaj artistički iskorak u smislu inspiracije prepoznatljivim motivima iz svijeta slikarstva donijele su još jedan ključni element Saint Laurentovog naslijeđa: ekspresivno korištenje boje. Naime, pod utjecajem kubizma, Yves Saint Laurent oblikovao je boje u jasno definiranim, geometrijskim formama, pretvarajući odjevne predmete u nosive slike.
Jedna od najutjecajnijih kolekcija u tom duhu bila je „Libération“ iz proljeće/ljeto 1971., inspirirana okupacijom Pariza i 1940-ima. Kolekcija je izazvala kontroverze svojim povijesnim referencama, ali istovremeno očarala hrabrim, gotovo arhitektonskim color blockingom.
Fuksija, narančasta, zelena i plava vladale su pistom, a te iste boje pojavile su se i u recentnoj kolekciji jesen/zima 2025. pod kreativnim vodstvom Anthonyja Vaccarella.
Yves Saint Laurent nije samo redefinirao žensku siluetu ili spojio umjetnost s modom; on je boju učinio strukturom, liniju je pretvorio u manifest, a odijelo u simbol moći. Danas, gotovo devet desetljeća nakon njegova rođenja, Saint Laurentova estetika ostaje aktualna kao i uvijek, ne samo kao vizualni kod, već kao ideja slobode.
