ART MODEL - JOSIP JOŠKO TEŠIJA // izvan vremena, između pokreta, fluidnog identiteta i estetike bez boje

    Figura u crnom, art model Josip Joško Tešija, djeluje kao apstraktna prisutnost, nalik sjenki koja lebdi između stvarnog i iluzornog, između urbanog prostora i vlastite unutarnje potrage. Ovaj vizualni narativ nije samo modna kompozicija – to je istraživanje identiteta kroz odjeću, kroz estetiku koja odbacuje suvišnost boje i oslanja se na čistu formu, pokret i teksturu. Emotivnu fotografiju koja kao da lovi protagonistu i njegova unutarnja stanja,  potpisuje Jelena Janković. Odjeću s pojačanjima na rukama, kako bi nas podsjetila da nam treba i unutarnja snaga, osmislila je naša modna autorica avangarde Nada Došen.

    tesija1

    Crni plašt nije samo odjevni predmet, već produžetak tijela, gotovo arhitektonska struktura koja reagira na svaki korak, naglašava ritam kretanja i pojačava dojam neuhvatljivosti. Krojevi su precizni, linije zaokružene, silueta savršeno usklađena – bezvremenska i neovisna o trendovima. Uska kapa i crne naočale dodatno brišu individualne crte lica, otvarajući prostor za univerzalnost, za identitet koji je fluidan, promjenjiv, istovremeno anoniman i upečatljiv.

    tesija21

    Odsutnost boje u ovom vizualnom konceptu nije slučajna. Crna ovdje nije tek simbol minimalizma – ona je odsustvo, ali i moćna prisutnost, savršena podloga za igru svjetla i sjene. Sivkasti tonovi koji nastaju refleksijom tekstila daju skulpturalnost, naglašavaju volumen i geometrijske oblike. U okruženju blijede pozadine, crna figura postaje vizualna središnja točka, kontrast koji priziva promatračevu pažnju, prisiljavajući ga da pročita priču bez riječi.

     

    tesija442

    Ova estetika bez boje, lišena površne atraktivnosti, dopušta odjeći da progovori kroz strukturu, proporcije i kretanje. U tom pokretu, u igri tekstila s prostorom, rađa se novi oblik izražavanja – moda koja nije samo odijevanje, već vizualna poezija. Figura u crnom nije samo odjevena osoba; to je koncept, misaona silueta, tihi protagonist vlastite priče. Poput čarobnjakove, Tešijina vizura osvaja pogled u mirnoći plašta i zatvorenoj silueti.

     

    tesija114

    Simbolika kosturskih glava kroz nakit, posebno ogrlice, duboko je ukorijenjena u povijesti i kulturi, noseći univerzalne poruke prolaznosti, cikličnosti i suočavanja s vlastitom smrtnošću.

    tesija543

    Kosturske glave predstavljaju početak i kraj, vječni krug postojanja kojem nitko ne može pobjeći. U ovom kontekstu, ogrlice s motivom lubanje nisu samo ukras – one su podsjetnik na prolaznost života, na njegovu krhkost i istovremeno na snagu koju pronalazimo u prihvaćanju vlastite sudbine. One su tihi simbol memento mori, filozofskog načela koje nas poziva na poniznost, zahvalnost i skromnost pred neumitnim tijekom vremena.

    Nošenje takvog nakita nije izraz prkosa, već pomirenja. On ne slavi smrt, već slavi život, podsjećajući nas da svaki trenutak nosi vrijednost, da je sadašnjost jedino što istinski posjedujemo. Lubanje su također simbol unutarnje transformacije – skidanja iluzija, suočavanja s istinom i prihvaćanja prirodnog reda stvari.

    Estetski, ogrlice s motivom lubanje često su minimalne u izrazu, u suzdržanoj paleti boja, što dodatno naglašava simboliku skrušenosti i introspekcije. Njihova jednostavnost nosi duboku poruku: život nije vječan, ali ga možemo proživjeti s dostojanstvom, poštovanjem i razumijevanjem. Prihvaćanjem konačnosti, oslobađamo se straha i otvaramo se ljepoti sadašnjeg trenutka.

    autorski tim:

    fotografkinja Jelena Janković

    odjeća Nada Došen

    nakit i torba Schinmachine i Lapidarium

    naočale Zeus ÷ Dion

    tesija35