U prostoru Centra za edukaciju, kreativnost i aktivnost (CEKAO), koji djeluje unutar Pučkog otvorenog učilišta Zagreb, otvorena je izložba „Biomaterijali i digitalna fabrikacija“, koja predstavlja rezultate rada studenata Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Izložba je nastala pod mentorstvom prof. art. Helene Schultheis Edgeler, a okuplja projekte koji istražuju odnos između novih materijala, održivosti i suvremenih tehnologija izrade.

Izložba povezuje dva područja koja se na prvi pogled mogu činiti udaljenima – biomaterijale i digitalnu fabrikaciju – no upravo je njihova sinergija središnja ideja projekta. Kako objašnjava mentorica Helena Schultheis Edgeler, oba područja dijele isti temeljni princip: istraživanje materijala kroz proces i pretvaranje ideje u konkretan, opipljiv rezultat.

„Biomaterijali studentima otvaraju pitanje podrijetla, održivosti i ponašanja materije. Uče kako materijal nastaje, kako se mijenja, kako ga se može bojati, spajati, sušiti i oblikovati te koje granice i potencijale nosi. Digitalna fabrikacija, s druge strane, uvodi logiku preciznosti, konstrukcije i prototipiranja – način na koji zamisao postaje struktura, modul ili funkcionalni element koji se može proizvesti i ponoviti“, ističe mentorica.

U radovima predstavljenima na izložbi vidljiv je upravo taj hibridni pristup: biomaterijali se pojavljuju kao površine, membrane ili „kože“, dok digitalno izrađeni elementi često služe kao konstrukcija, potpora ili prototip koji omogućuje da eksperimentalna ideja preraste u konkretan dizajnerski objekt.

„Biomaterijali daju novo razumijevanje onoga od čega nešto nastaje, a digitalna fabrikacija daje alate kako to precizno oblikovati i realizirati. Zajedno stvaraju suvremeni pristup dizajnu u kojem student ne bira između materijala i tehnologije, nego razmišlja cjelovito – od izvora i etike materijala do izvedbe“, naglašava Schultheis Edgeler.

Posebnu pažnju u projektu privukao je rad s biomaterijalima poput želatine i kombucha biokože. Prema riječima mentorice, jedan od najzanimljivijih aspekata bio je upravo potencijal pretvaranja jednostavnih sastojaka u novi materijal.

„Najviše me iznenadila mogućnost da se vrlo obični sastojci pretvore u materijal s realnom primjenom. Posebno je zanimljivo koliko jednostavni elementi mogu postati polazište za ozbiljno promišljanje održivosti. U radionicama studenti često koriste želatinu, glicerin i dodatke koje imaju kod kuće kako bi razumjeli osnovni princip nastanka biomaterijala, a tek kasnije dolazi istraživanje otpada i kružnih procesa.“

Kombucha biokoža, prema njezinu mišljenju, ima posebno zanimljiv potencijal u području održivih materijala.

„Kombucha biokoža definitivno može biti alternativa koži. Iako je u radionicama proizvodimo na vrlo osnovnoj razini, dio studenata nastavlja razvijati postupak i nakon radionica, što je najbolji pokazatelj da materijal ima razvojni potencijal. Metoda lijepljenja kombucha biokože na tekstilnu podlogu pokazala se vrlo praktičnom i otvara prostor za ozbiljnije prototipove.“

Proces uzgoja takvih materijala donio je i neobične izazove. Tijekom fermentacije kombuche oslobađa se snažan miris, što je studentima koji dijele stanove ili žive s cimerima ponekad stvaralo logističke poteškoće.

TTF GALERIJA # Tekstil kao medij memorije: suvremene interpretacije slavonskih ponjava u dizajnu tekstila

„To je bio realan izazov. Neki studenti nisu mogli uzgajati materijal kod kuće zbog mirisa fermentacije. Rješenje je bilo da dio procesa preuzmem kod kuće, a studentima donesem biokožu kada je dovoljno stabilna za faze pranja, bojanja i sušenja. Upravo takva iskustva pokazuju da održivi materijali nisu samo romantična ideja, nego stvaran proces s konkretnim ograničenjima.“

Uz rad s biomaterijalima, studenti su se upoznali i s digitalnim tehnologijama poput 3D modeliranja i laserskog rezanja, koje su istraživali u suradnji s FabLab Zagrebom. Prvi kontakt s tehnologijama ostvarili su kroz predavanja i demonstracije u FabLabu, gdje su mogli vidjeti opremu i razumjeti logiku digitalne proizvodnje.

„Studenti su kroz te radionice počeli razmišljati proizvodno, a ne samo estetski. Ideju više ne tretiraju samo kao skicu, nego kao sustav koji treba prevesti u model, konstrukciju ili datoteku spremnu za izradu.“

Suradnja s FabLab Zagrebom bila je ključna za razumijevanje tehnologija, iako zbog organizacijskih uvjeta studenti nisu uvijek mogli samostalno raditi na strojevima.

„Najvažnije je bilo da vide proces i razumiju kako tehnologija funkcionira. To je prvi korak prema samostalnom istraživanju koje mnogi nastavljaju na višim godinama studija.“

U radovima predstavljenima na izložbi jasno je vidljivo kako se ručni rad i digitalna tehnologija ne isključuju, nego nadopunjuju.

ANA PIPLICA - AURA HIGIJENE @ TTF # Projekt promišlja odjevni predmet kao drugu kožu, membranu koja istodobno štiti, oblikuje i izlaže tijelo. Kupaonica je prostor u kojem je tijelo najintimnije, ali i najpodložnije korekciji

„Ručni rad ostaje ručni rad, a digitalna tehnologija ostaje digitalna tehnologija. Ono što se mijenja jest način na koji koegzistiraju. Važno je razvijati znanja iz oba područja jer upravo ta kombinacija otvara prostor za kvalitetniji i zreliji dizajnerski pristup.“

Velik utjecaj na razvoj ovakvog edukacijskog modela imala je i arhitektica i umjetnica Anastasia Pistofidou, čiji rad povezuje inovativne materijale, digitalnu fabrikaciju i održivost.

„Njezin pristup ‘learning-by-making’ i filozofija otvorenog dijeljenja znanja pokazali su kako se dizajn, tehnologija i odgovornost prema resursima mogu spojiti u jednu metodologiju rada. Studenti kroz takve primjere uče da materijal nije samo podloga za formu, nego aktivni element dizajna i istraživanja.“

Mentorica posebno naglašava kako projekt ne bi bio moguć bez suradnje brojnih partnera i, prije svega, studenata.

„Ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez generacija znatiželjnih i eksperimentu otvorenih studenata Tekstilno-tehnološkog fakulteta. Oni su nosiva snaga ovog projekta. Jednako važan mentorski doprinos daje i kolega izv. prof. Roberto Vdović, a program se razvija uz podršku brojnih suradnika i partnera – među njima su FabLab Zagreb, Sara Petričević, umjetnica Antonia Rusković Radonić i tvrtka Selko d.o.o..“

Izložba u CEKAO-u tako pokazuje kako suvremeni dizajn nastaje na presjeku materijala, tehnologije i eksperimenta, a studentski radovi potvrđuju da takav interdisciplinarni pristup otvara prostor za nove ideje u području tekstila, mode i održivih materijala.

FOTO: Fablab

Vuna kao budućnost održivih materijala @ TTF # istraživanja, inovacije i lokalna praksa