Nina je neki dan bila na otvorenju izložbe Fešta u Trogiru, ponosna na niz predmeta njezine obitelji - među njima su bile zvijezde večeri, haljine koje je na raznim putovanjima i glamuroznim večerama nosila njezina nona. Odjeća ovog tipa zapis je nekog minuog vremena, u sebi nosi auru prošlosti koja povlači brojne sentimentalne konotacije - emocije o tome kako se nekada živjelo, razmišljalo, ali i posebnu povezanost - naročito u ovom slučaju, kad Nina gleda stvari vlastite familije. Koje su tu, predstavljene javnosti, na ponos obitelji i grada. Evo što mi javlja o tom predivnom, za nju vrlo posebnom događanju.
Nina i haljine njezine none
- Moja nona, Ana Karli, rođena Sonjara, udala se za Ivu Karlija 1945. te su vrlo brzo otišli iz Trogira i zapravo cijeli život proživjeli u inozemstvu, a poslije u Zagrebu. Moj nono radio je kao diplomat i trgovački ataše pa su od kraja 40-tih do sredine 50-tih živjeli u Belgiji, Francuskoj, Turskoj i Nizozemskoj. Naravno, bili su pozivani na razna diplomatska primanja, pa čak i ona na najvišem nivou, kod raznih predsjednika, za što je moja nona nosila posebne haljine od kojih su dvije u muzeju. Plavu haljinu nosila je na primanju kod nizozemske kraljice. Haljina ima i mali bolero jer se kod kraljice nije smjelo doći otkrivenih ramena - .
- Nona je sačuvala te haljine te mi ih je prvi put pokazala kad sam bila još tinejdžerica. Tada sam ih kod nje isprobavala i uživala u njihovoj ljepoti te razmišljala kako bi bilo lijepo odijenuti te haljine za neke svečane prigode. Naravno, nisam ih nikada obukla jer pripadaju nekom drugom vremenu, a kad je nona umrla, haljine sam zadržala i spremila u ormar - .
- Nono i nona bili su rođeni Trogirani iz starih trogirskih obitelji te je u mojoj obitelji ostalo dosta stvari iz kuća u kojima su odrastali u Trogiru i Splitu. Prije nekoliko godina, moja je mama, Sina Karli, odlučila donirati te stvari Muzeju grada Trogira kako bi se sačuvale i kako bi se znalo kako su nekada živjeli naši stari. To su bili razni predmeti; porculansko posuđe, slike, knjige, fotografije, instrumenti, muzičke note i drugo - i naravno, spomenute dvije haljine - .
- Uz donacije drugih obitelji, nastala je izložba Fešta!, otvorena povodom 60. obljetnice muzeja - gdje se htjelo pokazati kako su se Trogirani zabavljali na raznim događanjima; vjenčanjima, feštama, crkvenim blagdanima, procesijama i sl. Tu se vidi i fotografija s vjenčanja moje none i nona, gdje su u prvom planu nonini roditelji Ivo i Liza Sonjara te tradicionalni "krokanat" na stolu, nekad najpopularnija svadbena torta - .
- Kad sam otišla u muzej vidjeti izložbu, nisam očekivala da će nonine haljine biti izložene na lutkama kao neki od vodećih eksponata, i to me tako ugodno iznenadilo. Preplavljena emocijama, ali i nekom vrstom ponosa, promatrala sam i škrinju u koju je stavljena nonina "dota", posteljina s njezinim inicijalima, a na blagavaonskom stolu prepoznala sam stoljnjak te porculansko posuđe koje je nona čuvala kod kuće u svojim vitrinama. Tu su bile i muzičke note, jedna stara lira, stare slike trogira i brojne druge stvari - .
- Sretna sam što je vodstvo muzeja odlučilo postaviti ovu izložbu i sačuvati fragmente prošlosti. Te na neki način ponovno oživjeti stara vremena i sjećanje na ljude koji su nekada živjeli - zaključila je Nina.
„FEŠTA!" – slavljenička izložba Muzeja grada Trogira, povodom 60. rođendana muzeja. Izložba i istoimena publikacija predstavljaju rezultate istraživanja trogirskih javnih svečanosti i slavlja kroz povijest (s posebnim naglaskom na ona iz 19. i 20. stoljeća) istodobno slaveći 60. obljetnicu osnutka Muzeja grada Trogira. LINK NA IZLOŽBU
Tehnička realizacija izložbe: Aleksandra Bilić Petričević, Neda Đogić, Daniela Kontić, Maja Maljković Zelalija, Lujana Paraman.
