Živcira li i vas kad uđete u prehladni shopping centar u potrazi za last-minute badićem, a ono ništa od ljeta, sve puno kaputa, dok vam se koža ježi od hladnoće… Prije par godina vidjela sam neke čizme u Mangu, usred ljeta. I kad sam ih došla kupiti, početkom rujna (a bilo je još uvijek jako toplo) draga prodavačica mi je rekla da su ih rasprodali. Hm, kud već, pomislila sam. I tako svake godine. Usred ljeta bombardiraju nas jesenskim kolekcijama, to je ustaljena modna shema, pa ne samo da nabavljamo komade koje ne možemo nositi još barem mjesec dana, već krcamo ionako prepune ormare i slinimo za promjenom.
Tekst je pisala Dubravka Prpić Znaor, glavna urednica ItGirl.hr, za potrebe kolumne na dalje.com (objavljeno 15. srpnja 2013.)
Tamara Mellon
Ne sviđa se ovaj princip ni Tamari Mellon – znate je, ona je stvorila Jimmy Choo carstvo. Ona je došla do jedne dosta jednostavne, no za ove uvjete drugačije ideje – kupi sada, nosi sada. Odlučila je predstavljati kolekcije, radit će odjeću i modne dodatke, koja će se najviše mjesec dana nakon toga naći u dućanima diljem svijeta. Osim toga, odlučila je postaviti granicu – njezine će kreacije koštati najviše 2000 dolara. - Iskreno, dojadilo mi je kupovati zimske kapute usred ljeta. Odlučila sam pokrenuti ovu priču i ako ne uspijem, barem ću probati nešto drugačije. Zapravo je cijeli taj proces uvjetovan time što su revije otišle na Internet. Ljudi su se naprosto prilagodili, no cijeli je modni sistem trom da se pokrene tako brzo i da promijeni pravila. Kad sam tijekom devedesetih radila u britanskom Vogueu krenula sam posjećivati revije, no u to vrijeme nitko osim predstavnika medija i kupaca za dućane nije vidio nove kolekcije. Danas je mnogo drugačije, sve je odmah online i ljudi žele nove stvari. Dok te stvari dođu u dućane, klijent već gleda novu sezonu i opet želi baš to… A dok ona prijašnja kolekcija, koja je zapravo dio tekuće sezone, dođe na police, ona je već toliko eksponirana da čovjek ima osjećaj da je stara… Ja, pak, želim stvoriti nešto što će biti sad i odmah. Želim da klijenti ponovno osjete oduševljenje i svježinu novog, koje su uistinu nove. Ja kažem – vratimo odjeću u tekuću sezonu – objasnila je Tamara Mellon, koja zapravo želi uvesti neke promjene koje će oduševiti „malog čovjeka“.
Mellon predlaže jednostavne i luksuzne komade
Svi slinimo nad haljinama koje nose poznati i oni koji imaju ekskluzivan pristup novim kolekcijama, a onda moramo čekati pola godine da ti trendovi dođu u lokalne dućane. Taman da ih svi skopiraju. Na ovaj bi način Tamara spriječila i to – doduše čini mi se poput nemoguće misije – da high-street dućani kopiraju sve postojeće kolekcije skupih dizajnera. Prvo pratimo revije, onda čekamo da se u omiljenim dućanima pojave gotovo isti komad. Kopija kopije, koga briga.
- Velike modne kuće moraju promijeniti svoju formulu i razmišljati izvan sezona, odnosno kao da ih izbrišu… Treba raditi mjesečne ili dvomjesečne isporuke. Jednostavno, kako se roba radi, tako ide u dućane. Nema dugotrajnog procesa čekanja - . Ovo što govori i kreće raditi Tamara Mellon mnoge su kuće šaputale, no zašto nisu napravile? - Nemaju muda, kaže poslovna žena koja je kuću Jimmy Choo prije 2 godine napustila s gotovo 100 miliona dolara na računu. - Ovdje sam ja u prednosti jer počinjem posao od nule, nemam iza sebe mega modnu kuću koja će mi postavljati pravila ili neki zastarjeli sistem koji teško mijenja način poslovanja - .
Pa, dobro, ako se mijenjaju sezone, odnosno nestaju, logično je da će i sama odjeća biti nešto drugačije koncipirana. - Svijet se počeo vrtiti oko praktičnosti. Nema više kompleksnih kombiniranja. Ravnam se po sebi. Želim odjeću kojoj lako mogu promijeniti sezonu i namjenu, uz par modnih dodataka. Ako sam cijeli dan na poslu i onda idem navečer van ili na neki važan domjenak, bitno mi je da sam propisno odjevena, odnosno da pristojno izgledam. To je koncept. Ništa revolucionarno, a opet novo i svježe. Svi to želimo, a na kraju se moramo presvlačiti par puta na dan ako želimo stilski biti prilagođeni na način koji želimo. I stalno trčati za sljedećom sezonom. Također, stvar je i u modnim dodacima. Oni usmjeravaju haljinu ili odijelo i to je zapravo pravi put u novu modu - .
Odjeća koja je nastala printanjem / Project DNA / Catherine Wales
Mislim da joj je koncept dobar, no mora imati vrhunski podmazanu mašineriju da bi uspjela u mjesec dana od narudžbe zadovoljiti apetite brojnih buyera. Naime, prvu je kolekciju odjeće predstavila nedavno, možete je vidjeti na fotografijama, a u dućane stiže već ovih dana. Dakle, nije problem skratit vrijeme isporuke, već na vrijeme stvoriti odjeću koju su, pretpostavljam, već naručili sa svih strana svijeta! Dakle, očito je da joj je kolekcija jednostavna i kvalitetna i tu nema greške - Tamara sigurno zna da su minimalističke kreacije ziher i uvijek prolaze. Vjerujem da je ovo samo početak, no, naravno, starom modnom sistemu koji se bazira na predstavljanju kolekcija svakih šest mjeseci, trebati malo dulje vrijeme da se navikne. Ionako su revije predstavljanje onih koji dolaze na njih, a ne onoga što se dešava na pisti. Što se mene tiče, trebali bi stavljati sjedala ispred revija kako bismo gledali pravu modnu reviju. Uličnu. Zapravo, to je ionako jedan te isti cirkus - na pisti su samo poredane po redu izlazaka, dok se prije početka na ulazu guraju kako tko dođe, al uvijek paze da ih street style fotografi - opaze.
Dakle, Mellon bi mogla biti jedan kamenčić u toj velikoj promjeni koja je već zahvatila svijet. Drugi kamenčić koji se kotrlja su 3D printeri. Moda već neko vrijeme koketira s tom tehnologijom koja je zasad u eksperimentalnoj fazi. Nedavno su neki naši poslovni ljudi najavili dolazak 3D printera kod nas, u slobodnu prodaju. U tom smislu, jedan od zanimljivih projekata koji se desio u posljednje vrijeme je Project DNA - ertefakti dizajnerice Catherine Wales na granici nakita, odjeće i nosive umjetnosti. Isprintala je sve od najlona, a odjeća odnosno predmeti izgledaju kao iz nekog SF uratka, no ujedno su praktični i upotrebljivi. - Inspiracija za kolekciju od osam komada je identitet i vizualna struktura ljudskog kromosoma, čime i idejno spajam znanost i modu - ispričala je autorica Catherine Wales.
Pretpostavljam da bi to bio raspad sistema jer bi svatko mogao isprintati što god poželi, imam ideju da ne bi bilo moguće isprintati sve, već samo određene oblike. Odnosno upravo to bi se kupovalo, tako da ne može svatko isprintati, na primjer, LV torbicu. Dakle, u programu za printanje ne bi bilo alata za izgradnju CD crteža, već bi bilo samo moguće ubaciti gotovu skicu i kliknuti - print. Recimo kupite mali USB i na njemu se nalazi – ono što želite isprintati. Ili ga jednostavno downloadirate nakon što platite artikl.
Ovakvi projekti definitivno modi šire granice i plasiraju je na neko luđe mjesto, modernije i više u skladu s novim vremenima. Jer nije joj lako – s jedne strane bombardirana je retro trendovima, a s druge pokušava uskočiti u vlak za lijepu budućnost. Koja sigurno neće biti takva kao što često zamišljamo u futurističkim filmovima - jednostavna i da smo svi isti. Nemoguće. To bi bilo kao da svi ljudi najednom imaju isti karakter, bez osobnosti. Da, bili bi to klonovi. No, do onda ima vremena.
