Godina 2025. pokazala se presudnom za Pop Mart, kinesku kompaniju igračaka čija je tržišna vrijednost procijenjena na vrtoglavih 40 milijardi dolara. U središtu tog globalnog fenomena nalazi se Labubu, hibrid između plišanca i kolekcionarske figurice, koji je zahvaljujući BLACKPINK-ovoj Lisi prerastao iz nišne opsesije u kulturni fenomen. Kada je slavna K-pop zvijezda u travnju 2024. prvi put javno pokazala svoju kolekciju, u kojoj se ističu personalizirane figurice i niz modnih dodataka u obliku Labubua, uslijedio je val histerije koji se prelijevao preko granica pop-kulture.
No, izvan sfere celebrity marketinga, Labubu fenomen otvara šire pitanje: zašto odrasli, osobito u vremenu ekonomskih i društvenih neizvjesnosti, posežu za igračkama kao za predmetima utjehe?
U nesigurnim razdobljima, plišanci i figurice funkcioniraju poput malih totema emocionalne stabilnosti, podsjetnika na djetinjstvo i na jednostavnije doba u kojem su brige bile manje, a sigurnost veća. Odrasli se tako, paradoksalno, okreću infantilnim predmetima kako bi održali osjećaj kontrole nad svijetom koji se ubrzano mijenja.
ANDRE AGASSI i revolucija teniske estetike # od neona do minimalizma, od pobune do identiteta
Labubu u tom smislu nadilazi kategoriju "igračke" i postaje simbol emotivne zaštite, gotovo amulet. To je ujedno i razlog zašto se ne pojavljuje samo na policama kolekcionara, već i kao modni dodatak.
Lisa ga nosi kao privjesak na luksuznim torbama, pretvara ga u naglašene detalje odjeće, pa čak i u kostime koji brišu granicu između modne piste i dječje sobe.
U tom prijelazu plišanac dobiva novu funkciju: postaje dio estetike odraslih, dodatak koji spaja nježnost i luksuz, infantilno i sofisticirano.
Najvažnije, nošenje plišanaca sada je društveno opravdano trendom.
Nitko više ne može reći da je riječ o infantilnosti, Labubu je postao globalni hit i statusni simbol, a isticanje ovih figurica dio je kulturnog koda suvremene mode.
LABUBU estetika između bizarnog i obožavanog # kako je mali čupavi čudak ušao u globalni zeitgeist
No, pritom aura djetinje sigurnosti, osjećaja koji priziva nježnost i bezbrižnost, i dalje ostaje prisutna. U tom spoju „cool“ faktora i nostalgije leži prava snaga Labubua: on nas uči da odraslost i djetinja razigranost ne moraju biti u sukobu, već mogu postojati paralelno i zajedno oblikovati nove oblike stila.
U konačnici, infantilnost se ovdje ne skriva, nego preobražava u luksuzni kapital. Labubu, kad se pojavi uz Hermès ili Chanel, postaje simbol kulture u kojoj i najranjiviji oblici nostalgije mogu biti pretvoreni u ekskluzivni statusni znak. Upravo zato, u svijetu koji traži i utjehu i spektakl, plišanac više nije djetinji višak, već sofisticirani kod pripadnosti, znak da ranjivost može biti itekako moderna.
